Što možemo naučiti o organizacijskoj klimi od ljudi s Balija

U različitim narodima postoje  mudre izreke koje su nastajale kako bi ljudi preživjeli turbulentna vremena. One nam danas služe kako bi nešto naučili iz njih, bili pametniji i predvidjeli potencijalne greške.  Zašto ih ne bi primijenili na mikrosvijet jedne tvrtke ili organizacije te s njihovim iskustvom poboljšali organizacijsku klimu.

Mi vam donosimo nekoliko s Balija

„Drugačija polja, drugačiji skakavci. Nemaju sva jezera istu ribu.„

To znači da različiti ljudi imaju različitu ličnost i da različito podrijetlo najčešće podrazumijeva različit način razmišljanja. U organizacijama to možemo vidjeti u različitim multikulturalnim timovima ili čak regionalnim. Često kao voditelji mjerimo svijet prema sebi i želimo Tim prilagoditi našem sustavu vjerovanja. Želimo ga stvoriti homogenim. Takvi timovi su put prema različitim predrasudama i diskriminaciji.

Sve je više tvrtki koje imaju i ponose se različitom radnom snagom te ne sude ljude po bilo kakvoj pripadnosti ili orijentaciji. Takve tvrtke znaju kako je raznolikost ono što nas čini snažnijima i spremnijima da na potencijalne probleme odgovorimo na kvalitetniji način. Njihova različitost je bogatstvo koje nam širi tržište prema tim ljudima i pomaže nam i prodajno i marketinški da shvatimo kako ćemo pristupiti s proizvodom koji imamo.

„Tamo gdje je šećer, tu su mravi.“

Ova izreka nam govori o tome kako su ljudi privučeni onome što im najviše koristi. U organizacijama su to različiti benefiti kao što su pohvale, priznanja za dobro obavljen posao, plaća i nagrade. Svi oni vode prema zadovoljnim zaposlenicima koji postaju ambasadori vašeg brenda. Pitajte ih već danas da li bi preporučili vašu tvrtku ili proizvod prijatelju. Ako je odgovor potvrdan, onda ste sigurni da imaju percepciju kako je vaša organizacija „šećerni brijeg“.

Ovakvi zadovoljni zaposlenici će privući još kvalitetnih zaposlenika i vi ćete se naći u poziciji da birate najbolje od najboljih i izbjeći ćete ono što danas muči jako puno IT tvrtki, a to je visoka fluktuacija.

„Onaj tko ima nelagodu pitati će biti izgubljen.“

Ova izreka ima inačicu u različitim kulturama. Postavljanje pitanja je jedini način da učimo. Ako želimo saznati što se događa u organizaciji, najbolji način je da pitamo ljude. Pitanja koja postavljamo trebaju biti što konkretnija. Umjesto da ih pitate koliko su zadovoljni na poslu, pitajte kako bi okruženje trebalo izgledati da bi oni bili zadovoljni. Postavljanjem pitanja zaposlenicima vrlo jasno možete vidjeti snage i slabosti u svim slojevima organizacije. Možete predvidjeti sve potencijalne probleme u skoroj i daljnjoj budućnosti. Ljudi jedva čekaju da ih pitate da sudjeluju u razvoju vaše tvrtke. Kada ih pitate, oni se osjećaju kao da su dio nečeg većeg i da su važni.

„Bez obzira koliko dobro vjeverica može skočiti, jednom će i pasti.“

Ova izreka nam govori o tome da bez obzira koliko je osoba pametna, ponekad će i pogriješiti. Tako i oni najbolji zaposlenici. Sve više suvremenih tvrtki danas shvaća kako su pogreške na radnom mjestu vrijedan izvor informacija i prilika za inovacije. Organizacije koje imaju „kult“ straha od pogreške će osjetiti deficit i na polju financija i na polju učestalog odlaska ljudi iz tvrtke.

Prema časopisu Entrepreneuer, savjetnik za menadžment Peter Drucker predlaže tvrtkama da detektiraju zaposlenike koji nikada ne griješe i otpuste ih. Objašnjava da takvi ljudi nikada ne rade nešto zanimljivo. Davanje do znanja zaposlenicima da ne smiju pogriješiti i kažnjavanje pogrešaka neće odvesti vašu tvrtku naprijed.

You may also like